Gletanje zidova: pravilno gletanje, brušenje i priprema za bojanje

Gletanje zidova počinje pregledom i pripremom podloge, nakon čega slijede nanošenje odgovarajuće mase, sušenje, završno izravnavanje, brušenje i priprema za bojanje. Dobro izveden postupak daje ravnu i ujednačenu površinu, dok preskakanje pojedinih faza može nakon bojenja dodatno naglasiti neravnine, tragove alata i postojeća oštećenja.U ovom vodiču objašnjavamo kako izgleda cijeli proces, koliko je slojeva uobičajeno potrebno, kako odabrati glet mase i alat, što napraviti sa starim zidovima te kako izračunati približnu količinu materijala. Objasnit ćemo i razliku između grube i fine obrade, ručnog i strojnog rada te završne pripreme prije nanošenja boje.

Ako želite da pripremu i završnu obradu izvede profesionalni izvođač, pogledajte Lekoplastove soboslikarske radove. Gletanje, sanacija i priprema unutarnjih površina dio su Lekoplastove ponude unutarnjih završnih radova.

Što je gletanje i zašto je gletanje bitno?

Gletanje je završni postupak kojim se sitne nepravilnosti na unutarnjim zidnim i stropnim površinama popunjavaju i izravnavaju prije završne dekoracije. Nije isto što i žbukanje. Žbukom se mogu rješavati veće razlike i formirati ravnina zida, dok se završnom masom postiže puno finija i glađa površina.Zašto je gletanje bitno? Zato što sama boja ne može sakriti loše pripremljen zid. Udubljenja, ogrebotine, stari popravci i tragovi alata često postanu još vidljiviji kada na njih padne bočno dnevno ili umjetno svjetlo.

Kod kvalitetno pripremljenih unutarnjih zidova cilj je dobiti jednoliku plohu bez izraženih prijelaza između različitih mjesta sanacije. Zato gletanje i bojanje treba promatrati kao povezane završne radove, a ne kao dva potpuno odvojena procesa.

Mogu li se gletati stari zidovi, uključujući one s pukotinama, starom bojom ili vlagom?

Mogu, ali prije početka treba procijeniti postojeće stanje. Ako je stara boja čvrsta, dobro vezana i kompatibilna s novim materijalima, ne mora se uvijek potpuno uklanjati. Površine koje se ljušte, praše ili odvajaju potrebno je očistiti, a po potrebi napraviti struganje nestabilnih dijelova.Sitne stabilne pukotine i lokalna oštećenja mogu se sanirati prije obrade cijele plohe. Kod ozbiljnijih ili aktivnih pukotina prvo treba utvrditi njihov uzrok. Samo prekrivanje pukotine masom ili mrežicom ne rješava problem ako se konstrukcija ili spoj ispod nje i dalje pomiče.Poseban slučaj su zidovi zahvaćeni vlagom. Vlažnu podlogu nije dobro jednostavno zatvoriti novim slojem. Potrebno je utvrditi izvor vlage, sanirati uzrok te omogućiti odgovarajuće sušenje. Tek nakon toga ima smisla nastaviti završnu obradu.Kod obnove starijih prostora majstor zato ne bi trebao gledati samo izgled zida, nego stanje cijele podloge prije početka radova.

Kako pripremiti podlogu prije nanošenja glet mase?

Prije nego što počnemo gletati, površinu treba pripremiti. Podloga mora biti dovoljno čvrsta, čista i bez slabo vezanih dijelova. Prašina, masnoće, ostaci ljepila ili nestabilni premazi mogu smanjiti prianjanje novog materijala.Veće rupe i duboke neravnine treba prethodno popraviti odgovarajućim materijalom. Završna masa nije namijenjena za ispunjavanje svake deformacije zida u proizvoljnoj debljini.Ovisno o vrsti i upojnosti površine, može biti potrebna impregnacija odnosno temeljni premaz. Njime se može ujednačiti upojnost i osigurati bolja osnova za sljedeće faze, ali proizvod uvijek treba uskladiti s podlogom i materijalom koji dolazi preko njega.

Kod novih žbuka važno je pričekati da budu dovoljno sazrele i suhe prije daljnje obrade. Norma HRN EN 998-1:2016 odnosi se na tvornički proizvedene mortove za vanjske i unutarnje žbuke, dok HRN EN 13279-1:2008 obuhvaća gipsana veziva i žbuke za unutarnju primjenu.

Kako odabrati glet masu za zidove i stropove?

Ne postoji jedna glet masa koja odgovara svakom zidu. Materijal treba birati prema vrsti površine, potrebnoj debljini, načinu nanošenja i završnoj obradi koju želimo postići.Na tržištu postoje gotove mase i proizvodi u praškastom obliku. Kod mase iz vreće potrebno je pridržavati se propisanog omjera vode i načina miješanja. Ako je sama smjesa previše rijetka ili nepotrebno gušća, obrada može postati teža i rezultat lošiji.Gotovi proizvodi često dolaze u kantu i spremni su za uporabu ili zahtijevaju samo kratko miješanje. Kao primjer, JUB za JUBOLIN P 25 navodi mogućnost ručnog i strojnog nanošenja, jednostavno brušenje i dopuštenu debljinu prema tehničkoj dokumentaciji tog proizvoda. To nije univerzalno pravilo za sve mase, nego primjer zašto treba provjeriti tehnički list konkretnog proizvoda.

Kod gips-kartonskih ploča treba razlikovati zaglađivanje cijele površine od obrade spojeva ploča. Norma HRN EN 13963:2014 zasebno definira zahtjeve za materijale za obradu spojeva gipsanih ploča.

Koja je razlika između grubog i finog gletanja te ručnog i strojnog gletanja?

Izrazi grubo i fino gletanje u praksi se koriste za različite stupnjeve izravnavanja površine, ali ne predstavljaju jednu univerzalnu podjelu koja vrijedi za svaki proizvod.Grublja obrada može služiti korekciji izraženijih manjih neravnina i stvaranju ravnije osnove, dok se finijom završnom obradom može dobiti kvalitetniju i glađu plohu spremnu za završne premaze. Kod većih deformacija prvo se mora odabrati odgovarajući sustav sanacije.Materijal se može nanositi ručno ili strojno. Ručna izvedba praktična je kod manjih prostorija, špaleta, kutova i lokalnih popravaka. Strojno nanošenje može ubrzati rad na velikim i ravnim plohama, ali samo ako je konkretan proizvod predviđen za takvu primjenu.Stroj ne zamjenjuje završnu obradu. Nakon nanošenja materijal i dalje treba pravilno razvući i izravnati, kontrolirati prijelaze te dobiti ravnu površinu.

Koji alat je potreban za gletanje zidova?

Za klasičnu izvedbu koristi se više vrsta alata. Na većim plohama materijal se razvlači metalnim gleterom, dok su špahtla i lopatica korisne za manje popravke, rubove i detalje.Za miješanje praškastih proizvoda koristi se odgovarajuća posuda, a smjesa se može pripremiti električnim mješačem. Kod većih zahvata može se koristiti i oprema za strojno nanošenje.Za završnu obradu potrebni su brusni alat, rasvjeta za kontrolu zida i dobra zaštita prostora od prašine. Električna brusilica s usisavanjem može znatno ubrzati rad na većim površinama, dok se manji zahvati mogu izvesti ručno.

Odabir alata utječe na brzinu, ali ne može nadoknaditi lošu pripremu ili nepravilno nanošenje.

Koji su koraci u procesu gletanja zidova, uključujući nanošenje i sušenje slojeva?

Proces gletanja zidova počinje pregledom podloge. Nestabilne premaze i nečistoće treba ukloniti, oštećena mjesta popraviti, a kada sustav to zahtijeva nanijeti odgovarajući temeljni premaz.Slijedi nanošenje prvog sloja. Prvi sloj prvenstveno služi početnom poravnanju manjih nepravilnosti. Materijal treba rasporediti kontrolirano preko površine, bez pokušaja da se svaka velika deformacija riješi jednim pretjerano debelim nanosom.Nakon propisanog vremena sušenja površina se ponovno pregledava. Ako je potrebno, slijedi drugi sloj kojim se dodatno korigiraju tragovi, prijelazi i sitne razlike. U mnogim situacijama upravo dva sloja omogućuju kontroliraniju završnu obradu.Nakon završnog sušenja slijede pregled, šmirglanje, uklanjanje prašine i priprema za završno bojanje.Kod pravilnog gletanja najvažnije je poštovati redoslijed faza i upute konkretnog proizvođača, umjesto pokušaja da se postupak ubrza preskakanjem pojedinih koraka.

Koliko slojeva gleta je potrebno i koliko dugo se suši između slojeva?

Broj slojeva ovisi o stanju zida, korištenom proizvodu i traženoj kvaliteti završne površine. Relativno ravna ploha može zahtijevati vrlo malo korekcija, dok stari ili neujednačeni zidovi često zahtijevaju više pripreme prije same fine obrade.Ne postoji ni univerzalno vrijeme sušenja koje vrijedi za sve proizvode. Na trajanje utječu vrsta materijala, debljina sloja gleta, temperatura, relativna vlažnost zraka, upojnost zida i ventilacija.Pojedini proizvođači za konkretne proizvode pri definiranim temperaturama i relativnoj vlažnosti navode određeno vrijeme prije brušenja ili nanošenja sljedećeg sloja. Takav podatak ne treba pretvarati u opće pravilo za sve materijale.

Prerani nastavak rada može otežati obradu ili oštetiti prethodno naneseni materijal. Mjerodavan je tehnički list proizvoda koji se stvarno koristi.

Kada se kod gletanja koristi mrežica?

Mrežica se ne postavlja automatski na cijelu površinu svakog zida. Koristi se kada to zahtijeva konkretan sustav, stanje podloge ili detalj koji se obrađuje.Kod spojeva različitih materijala, određenih pukotina ili specifičnih popravaka dodatno armiranje može pomoći u raspodjeli naprezanja. Međutim, ako je pukotina aktivna zbog konstrukcijskog pomicanja, slijeganja ili drugog ozbiljnijeg problema, samo nanošenje mase i mrežice neće ukloniti uzrok pucanja.Poseban sustav postoji kod gips-kartonskih obloga. Tu se spojevi ploča obrađuju propisanim materijalima i trakama, što je zasebno područje obuhvaćeno normom HRN EN 13963:2014. Zbog toga mrežicu ili traku treba koristiti tamo gdje za njih postoji tehnički razlog, a ne kao univerzalnu sigurnost kod svakog zida.

Je li brušenje obavezno nakon gletanja i koji brusni papir koristiti?

Kod klasične obrade brušenje je najčešće završna faza kojom se uklanjaju sitni tragovi gletera, prijelazi i preostale nepravilnosti. Koliko će brušenja biti potrebno uvelike ovisi o kvaliteti prethodnog rada.Za šmirglanje se koriste različite granulacije. Ne postoji jedna univerzalna granulacija za svaki proizvod. Pojedini sustavi za finu završnu obradu mogu preporučiti granulacije približno P180–P220, dok kod drugih proizvoda i ranijih korekcija mogu vrijediti druge preporuke.Pregrub brusni papir može napraviti dodatne tragove, zbog čega prije početka treba provjeriti zahtjeve proizvođača korištenog materijala.Kod brušenja je vrlo korisno postaviti snažno bočno svjetlo uz zid. Ono otkriva udubljenja, rubove i tragove koji se pri običnom osvjetljenju lako propuste.Nakon brušenja prašinu treba temeljito ukloniti prije bojanja, kako bi se dobila čista i ujednačena podloga za sljedeći premaz.

Kako izračunati potrebnu količinu materijala za gletanje?

Potrošnju nije dobro računati prema univerzalnom pravilu poput „jedna vreća za određeni broj kvadrata“. Najtočnija procjena radi se prema deklariranoj potrošnji konkretnog proizvoda. Ako proizvođač potrošnju definira prema debljini nanosa ili pojedinom sloju, u račun treba uključiti i taj podatak.Primjerice, ako treba obraditi 100 m², a proizvođač za predviđenu izvedbu navodi potrošnju od 1,75 kg/m²:

100 × 1,75 = približno 175 kg materijala

Važno je provjeriti odnosi li se deklarirana potrošnja na jedan sloj, određenu ukupnu debljinu ili cjelokupan predviđeni sustav. Zato nije ispravno automatski pomnožiti rezultat s dva samo zato što se zid obrađuje u dva prolaza.

Na stvarnu potrošnju utječu stanje zida, dubina neravnina, debljina korekcije, način rada i određeni gubici materijala. Kod većih projekata pregled objekta daje pouzdaniju procjenu od računanja samo prema površini.

Koje su najčešće greške i o čemu ovisi cijena?

Jedna od najčešćih grešaka je pokušaj da se završnom masom riješi problem koji pripada ranijoj fazi radova. Jako neravan zid prvo treba odgovarajuće poravnati, vlagu sanirati, nestabilan premaz ukloniti, a ozbiljne pukotine pravilno dijagnosticirati.Pogrešna priprema materijala također može napraviti problem. Kod praškastih proizvoda treba se držati uputa proizvođača, a kod gotovih masa nije dobro proizvoljno mijenjati konzistenciju kako bi se olakšalo razvlačenje.Česte pogreške su i predebeo nanos, prerani nastavak rada, loša obrada kutova te nedovoljno uklanjanje prašine prije nanošenja boje.Kod završnih premaza posebno se vidi koliko je dobra bila prethodna obrada. Tamnije boje, veliki prozori i rasvjeta postavljena uz zid mogu snažno naglasiti i male nedostatke.Kada govorimo o trošku, cijena ovisi o:

• ukupnoj kvadraturi
• stanju postojećih zidnih površina
• količini sanacije prije početka
• potrebnom broju prolaza
• visini i geometriji prostorije
• količini detalja, špaleta i kutova
• količini završnog brušenja
• tome uključuje li ponuda samo gletanje ili kompletno bojanje zidova

Kod adaptacije stana često je praktičnije ugovoriti cijeli sustav završnih radova nego odvojeno angažirati izvođače za svaku fazu.Lekoplast izvodi pripremu, sanaciju, gletanje i završne soboslikarske radove. Više o ponudi možete pronaći na stranici Soboslikarski radovi ili poslati upit putem kontakt stranice. Izvedene projekte možete pogledati i među Lekoplast referencama.

Gletanje zidova i stropova: najvažnije za zapamtiti

• Dobra priprema podloge važnija je od pokušaja da se sve greške sakriju završnom masom.
• Gletanje zidova i stropova služi finoj završnoj obradi, a ne rješavanju velikih građevinskih deformacija.
• Materijal, najveća dopuštena debljina i način primjene moraju odgovarati konkretnoj podlozi.
• Na starim zidovima prvo treba provjeriti staru boju, pukotine, vlagu i ostala oštećenja.
• Jedan vrlo debeli nanos nije zamjena za pravilno izvedene faze.
• Vrijeme između pojedinih faza određuje se prema proizvodu i uvjetima u prostoru.
• Mrežica nije obavezna preko svakog zida.
• Završno šmirglanje treba izvesti bez stvaranja novih ogrebotina.
• Nakon uklanjanja prašine i završne kontrole slijedi odgovarajuća priprema za boju.
• Konačni izgled zida rezultat je cijelog procesa, od pripreme podloge do posljednjeg premaza.

Tehnički izvori

Za izbor proizvoda i način primjene uvijek treba provjeriti tehničku dokumentaciju materijala koji se stvarno koristi.

• HRN EN 13279-1:2008 – Veziva i žbuke na osnovi gipsa
• HRN EN 998-1:2016 – Mortovi za vanjske i unutarnje žbuke
• HRN EN 13963:2014 – Materijali za obradu spojeva gipsanih ploča
• JUBOLIN P 25 – tehnički podaci proizvođača